Vokabular dana
Četiri nove riječi
Hrvatski — Njemački · Izdanje br. 0009
01
Verb
priznati / priznavati
zugeben / anerkennen
Verb
priznati / priznavati
zugeben / anerkennen
« Mora priznati da je pogriješio. » Er muss zugeben, dass er sich geirrt hat.
voll. priznati / unvoll. priznavati; što? komu? (Akk./Dat.)
Svršeni (vollendet) · priznati
| ja | priznam |
|---|---|
| ti | priznaš |
| on/ona/ono | prizna |
| mi | priznamo |
| vi | priznate |
| oni/one/ona | priznaju |
| Perfekt | priznao/priznala sam |
|---|---|
| Futur I. | priznat ću |
| Gl. pridjev radni (Partizip Akt.) | priznao, priznala, priznalo; priznali, priznale, priznala |
| Gl. pridjev trpni (Partizip Pass.) | priznat, priznata, priznato |
| priznaj! |
| priznajmo! |
| priznajte! |
Nesvršeni (unvollendet) · priznavati
| ja | priznajem |
|---|---|
| ti | priznaješ |
| on/ona/ono | priznaje |
| mi | priznajemo |
| vi | priznajete |
| oni/one/ona | priznaju |
| Perfekt | priznavao/priznavala sam |
|---|---|
| Futur I. | priznavat ću |
| Gl. pridjev radni (Partizip Akt.) | priznavao, priznavala, priznavalo; priznavali, priznavale, priznavala |
| Gl. prilog sadašnji (Adv.-Part.) | priznavajući |
| priznavaj! |
| priznavajmo! |
| priznavajte! |
02
Nomen
pogreška
Fehler
Nomen
pogreška
Fehler
« Naučio sam mnogo iz vlastitih pogrešaka. » Ich habe viel aus eigenen Fehlern gelernt.
f; Gen. pogreške
| Padež | Jednina (Sg.) | Množina (Pl.) |
|---|---|---|
| N Nominativ (tko? što?) | pogreška | pogreške |
| G Genitiv (koga? čega?) | pogreške | pogrešaka |
| D Dativ (komu? čemu?) | pogrešci | pogreškama |
| A Akuzativ (koga? što?) | pogrešku | pogreške |
| V Vokativ (oslovljavanje) | pogreško | pogreške |
| L Lokativ (o kome? o čemu?) | pogrešci | pogreškama |
| I Instrumental (s kim? s čim?) | pogreškom | pogreškama |
03
Adjektiv
iskren
aufrichtig / ehrlich
Adjektiv
iskren
aufrichtig / ehrlich
« Cijenim ljude koji su iskreni prema sebi. » Ich schätze Menschen, die zu sich selbst ehrlich sind.
Komp. iskreniji, Sup. najiskreniji
| Oblik | m | f | n |
|---|---|---|---|
| Neodređeni (kurz) | iskren | iskrena | iskreno |
| Određeni (lang) | iskreni | iskrena | iskreno |
| Plural | iskreni | iskrene | iskrena |
| Komparativ | iskreniji | iskrenija | iskrenije |
| Superlativ | najiskreniji | najiskrenija | najiskrenije |
| N Nominativ (tko? što?) | iskreni |
|---|---|
| G Genitiv (koga? čega?) | iskrenog(a) |
| D Dativ (komu? čemu?) | iskrenom(u) |
| A Akuzativ (koga? što?) | iskreni/iskrenog |
| V Vokativ (oslovljavanje) | iskreni |
| L Lokativ (o kome? o čemu?) | iskrenom(e) |
| I Instrumental (s kim? s čim?) | iskrenim |
04
Nomen
istina
Wahrheit
Nomen
istina
Wahrheit
« Istina je ponekad teža od laži. » Die Wahrheit ist manchmal schwerer als die Lüge.
f; Gen. istine
| Padež | Jednina (Sg.) | Množina (Pl.) |
|---|---|---|
| N Nominativ (tko? što?) | istina | istine |
| G Genitiv (koga? čega?) | istine | istina |
| D Dativ (komu? čemu?) | istini | istinama |
| A Akuzativ (koga? što?) | istinu | istine |
| V Vokativ (oslovljavanje) | istino | istine |
| L Lokativ (o kome? o čemu?) | istini | istinama |
| I Instrumental (s kim? s čim?) | istinom | istinama |