Vokabular dana
Četiri nove riječi
Hrvatski — Njemački · Izdanje br. 0013
01
Verb
sumnjati / posumnjati
zweifeln / verdächtigen
Verb
sumnjati / posumnjati
zweifeln / verdächtigen
« Sumnjam da će stići na vrijeme. » Ich bezweifle, dass er rechtzeitig kommt.
unvoll. sumnjati / voll. posumnjati; u koga/što? (Akk.)
Svršeni (vollendet) · posumnjati
| ja | posumnjam |
|---|---|
| ti | posumnjaš |
| on/ona/ono | posumnja |
| mi | posumnjamo |
| vi | posumnjate |
| oni/one/ona | posumnjaju |
| Perfekt | posumnjao/posumnjala sam |
|---|---|
| Futur I. | posumnjat ću |
| Gl. pridjev radni (Partizip Akt.) | posumnjao, posumnjala, posumnjalo; posumnjali, posumnjale, posumnjala |
| Gl. pridjev trpni (Partizip Pass.) | — |
| posumnjaj! |
| posumnjajmo! |
| posumnjajte! |
Nesvršeni (unvollendet) · sumnjati
| ja | sumnjam |
|---|---|
| ti | sumnjaš |
| on/ona/ono | sumnja |
| mi | sumnjamo |
| vi | sumnjate |
| oni/one/ona | sumnjaju |
| Perfekt | sumnjao/sumnjala sam |
|---|---|
| Futur I. | sumnjat ću |
| Gl. pridjev radni (Partizip Akt.) | sumnjao, sumnjala, sumnjalo; sumnjali, sumnjale, sumnjala |
| Gl. prilog sadašnji (Adv.-Part.) | sumnjajući |
| sumnjaj! |
| sumnjajmo! |
| sumnjajte! |
02
Nomen
sumnja
Zweifel
Nomen
sumnja
Zweifel
« Imam ozbiljnu sumnju u njegove namjere. » Ich hege ernsten Zweifel an seinen Absichten.
f; Gen. sumnje
| Padež | Jednina (Sg.) | Množina (Pl.) |
|---|---|---|
| N Nominativ (tko? što?) | sumnja | sumnje |
| G Genitiv (koga? čega?) | sumnje | sumnji |
| D Dativ (komu? čemu?) | sumnji | sumnjama |
| A Akuzativ (koga? što?) | sumnju | sumnje |
| V Vokativ (oslovljavanje) | sumnjo | sumnje |
| L Lokativ (o kome? o čemu?) | sumnji | sumnjama |
| I Instrumental (s kim? s čim?) | sumnjom | sumnjama |
03
Adjektiv
opravdan
gerechtfertigt
Adjektiv
opravdan
gerechtfertigt
« Njegova reakcija bila je sasvim opravdana. » Seine Reaktion war völlig gerechtfertigt.
Komp. opravdaniji, Sup. najopravdaniji
| Oblik | m | f | n |
|---|---|---|---|
| Neodređeni (kurz) | opravdan | opravdana | opravdano |
| Određeni (lang) | opravdani | opravdana | opravdano |
| Plural | opravdani | opravdane | opravdana |
| Komparativ | opravdaniji | opravdanija | opravdanije |
| Superlativ | najopravdaniji | najopravdanija | najopravdanije |
| N Nominativ (tko? što?) | opravdani |
|---|---|
| G Genitiv (koga? čega?) | opravdanog(a) |
| D Dativ (komu? čemu?) | opravdanom(u) |
| A Akuzativ (koga? što?) | opravdani/opravdanog |
| V Vokativ (oslovljavanje) | opravdani |
| L Lokativ (o kome? o čemu?) | opravdanom(e) |
| I Instrumental (s kim? s čim?) | opravdanim |
04
Nomen
namjera
Absicht
Nomen
namjera
Absicht
« Nije imao lošu namjeru, vjeruj mi. » Er hatte keine böse Absicht, glaub mir.
f; Gen. namjere
| Padež | Jednina (Sg.) | Množina (Pl.) |
|---|---|---|
| N Nominativ (tko? što?) | namjera | namjere |
| G Genitiv (koga? čega?) | namjere | namjera |
| D Dativ (komu? čemu?) | namjeri | namjerama |
| A Akuzativ (koga? što?) | namjeru | namjere |
| V Vokativ (oslovljavanje) | namjero | namjere |
| L Lokativ (o kome? o čemu?) | namjeri | namjerama |
| I Instrumental (s kim? s čim?) | namjerom | namjerama |